|
ZA
LIDERSTVOTO
Dr.Stojadin Naumovski-Coci,
Urednik na Makedonija.tv/Detroit-SAD
Vo
dene{noto vreme kako vo Makedonija taka i niz
mnogubrojnata Makedonska
Dijaspora ~esto
pati se postavuva pra{aweto za obedinuvaweto,
liderstvoto, konfliktite vo i nadvor od dosega{nite
vladi od osamostojuvaweto pa do dene{ni denovi.
Vo `elba da dadam mal pridones kon razbiraweto na ova
mnogu va`no pra{awe za Makedonija i Makedoncite
}e go citiram uvodot
vo edna od knigite za Aleksandar Makedonski
napi{an od Artur M.[lezinxer, koj tokmu vo uvodot
na edna takva kniga kako da ni
ispra}a skriena poraka so poddr{ka i patokaz
kon podobra idnina, kako za Makedonija i
Makedoncite taka i za site drugi.
LIDERSTVOTO,
mo`e da se ka`e, e navistina toa {to
postojano gi trkala rabotite vo svetot. Qubovta
bez somnevawe gi olesnuva rabotite; no qubovta e
privatna vzaemno soglasna
transakcija pome|u dve vozrasni lica. Liderstvoto
e javna transakcija so istorijata. Idejata za
liderstvoto gi zglemuva kapacitetite na lu|eto za da gi
pridvi`uvaat, inspiriraat i mobiliziraat narodnite masi
za tie da dejstvuvaat zaedno sledej}i go patot kon
nekakov kraj. Ponekoga{ liderstvoto im
slu`i na dobri a ponekoga{ na lo{i celi; no bez
razlika dali krajot e miren ili zloben, golemite lideri
se tie lu|e i `eni koi ostavat li~en beleg vrz
istorijata.
Zna~i,
samiot koncept za lidestvoto go nametnuva stavot deka
li~nostite mo`at da napravat razlika. Ovoj stav nikoga{
ne bil univerzalno prifaten. Od klasi~no vreme pa do den
denes eminentni misliteli individuite gi smetale samo za
agenti i pioni na pogolemi slili, dali bogovite ili
bo`icite od
stariot svet, ili vo modernata era, na rasa, klasa,
nacija, dijalektika, voljata na narodot, duhot na
vremeto, samata istorija.
Nasproti
takvite sili individuata se gubi
vo neva`nost.
Taka
tvrdi tezata na istoriskiot determinizam. Tolstoeviot
roman “Vojna i Mir” nudi slavna izjava
za ovoj slu~aj. Zo{to, pra{uva Tolstoj, milioni
lu|e vo Napoleonovite vojni, odrekuvaj}i gi svoite
~ove~ki ~uvstva i logika,
se dvi`at napred
nazad niz Evropa, kasapej}i gi svoite ~ove~ki
bra}a? “Vojnata”,
odgovara Tolstoj, “}e se slu~e{e zatoa {to }e se
slu~e{e.” Taa
be{e predodredena od svojata prethodna istorija. A
liderite, tie, veli Tolstoj, “se samo etiketi
~ija fukcija e da mu dadat ime na krajot i, kako
etiketi, tie imaat najmala mo`na vrska so nastanot.”
Kolku e pogolem liderot, “ tolku e pogolema
nevidlivosta i neizbe`nosta i predodredenosta na sekoj
poteg {to }e go stori.”
Liderot, veli Tolstoj, e
“ rob na istorijata.”
Determinizmot
ima mnogu formi, Marksizmot e determinizam na
klasa, Nacizmot e determinizam na rasa. No idejata za
ma`ite i `enite kako robje
na istorijata odi do najdlabokite ~ove~ki
instikti.
Tvrdiot
determinizam, ja propu{ta
idejata za ~ove~kata sloboda- podrazbiraweto na
slobodniot izbor {to e povrzan so sekoj poteg {to go
pravime, sekoj zbor {to }e go re~eme, sekoja misla {to
}e ja pomislime.Toj ja propu{ta idejata za ~ove~kata
odgovornost, zatoa {to o~igledno ne e fer da se
nagraduvaat ili da se kaznuvaat lu|e za dela {to
po definicija se von nivnata kontrola. Nikoj ne
mo`e da `ivee postojano spored nitu eden deterministi~ki
povik.
Marksisti~kite
dr`avi samite ova go doka`aa so svoite ekstremni kultovi
na liderstvo.
Poveke od toa, istorijata ja odbiva idejata deka
li~nostite sami po sebe ne se va`ni. Vo dekemvri 1931,
britanski politi~ar dodeka ja pominuval Park Avenijata
vo Wu Jork pome|u 76-ta i 77-ta ulica
okolu 10 ~asot i 30 minuti nava~er, poglednal vo
pogre{na nasoka i
bil kutnat od eden avtomobil-moment, kako {to samiot
podocna se se}ava, kako slavna svetska li~nost:” Ne
razbiram zo{to jas ne bev skr{en kako lu{pa od jajce ili
sma~kan kako dudinka(crnica).” ^etirinaeset meseci
podocna, amerikanski politi~ar, sedej}i vo svojot
otvoren avtomobil vo Majami, Florida, be{e cel na
istrelite vo obid za atentat; ~ovekot do nego be{e
pogoden. Onie
koi {to veruvaat deka vo istorijata li~nostite ne se
va`ni, mo`at ubavo da razmislat dali
slednite dve decenii
bi bile isti, dokolku avtomobilot na Mario
Kontasini go ubie{e
Vinston ^er~il vo 1931-ta i kur{umot na Xuzepe
Zangara go ubie{e Franklin
Ruzvelt vo 1933-ta. Da pretpostavime i {to ako Adolf
Hitler be{e ubien vo uli~nite borbi
za vremeto na Minhenskiot pu~ od 1923 i ako Lenin
be{e umrel od Tifus za vreme na Prvata Svetska Vojna.
Kakov }e be{e 20-tiot vek toga{?
Za
polo{o ili za poarno, li~nostite pravat golema razlika.”
Idejata deka lu|eto mo`at da se upravuvaat sebesi i
svoite raboti anonimno,” napi{al filozofot Vilijam
Xejms, “ sega se gleda deka e najulaviot apsurd”. ^ove{tvoto
pravi se preku inicijativite od strana na pronao|a~ite,
golemi i mali, i preku imitiraweto od nas ostanatite-
ova se edinstvenite faktori na ~ovekoviot napredok.
Genijalnite
li~nosti go poka`uvaat patot, poka`uvaat urneci, koi {to
obi~nite lu|e potoa
gi prifa}aat i sledat.”
Liderstvoto,
sugerira Xejms, zna~i liderstvo
i vo misla, no isto taka i vo delo. Na dolgi
pateki, liderite po misla mo`e da napravat pogolema
razlika vo svetot. No, kako {to vo edna prilika
rekol Vudru Vilson, “ Samo onie se lideri na lu|eto,
po op{t pogled, koi {to vodat so akcija…Preku nivnite
race novite idei se preveduvaat vo suroviot jazik na
delata.” Liderite
so idei ~esto pati izmivluvaat vo osamenost i
anonimnost, ostavaj}i im ja na idnite generacii zada~ata
za imitirawe. Liderite vo akcija-mora da se efektivni vo
svoeto vreme.
A
tie ne mo`at da bidat efektivni ako se sami. Tie mora da
dejstvuvaat vo ritmot so sopstvenoto vreme. Nivniot
genij mora da bide prifaten, vo frazata na Vilijam Xejms,
“od prifa}a~ite na momentot.” Liderite se bespolezni
bes sledbenici. “ Ene ja tolpata”, rekol francuski
politi~ar slu{aj}e vreva na ulicata. “Jas sum nivniot
lider. Moram da gi sledam.” Golemite lideri gi
navratuvaat plamenite ~uvstva na tolpata za svoi celi.
Tie gi zgrap~uvaat mo`nostite na svoeto vreme, nade`ite,
stravot, frustraciite, krizite, potencijalite.
Tie
uspevaat koga nastanite im go podgotvile patot, koga
masata ~eka
da se digne, koga tie mo`at da
ponudat objasnuva~ki i organizatorski idei.
Liderstvoto go
vklu~uva strujnoto kolo pome|u li~nosta i masite i zatoa
ja menuva istorijata.
Liderstvoto mo`e da ja smeni istorijata kon
poarno ili kon polo{o. Liderite bile odgovorni za
najekstravagantnite uspesi i najmonstruoznite zlostori
od koi stradalo ~ove{tvoto.
Tie bile isto taka va`ni za pridobovkite so kakvi
{to ~ove{tvoto se zdobilo vo li~nite slobodi,
religioznata i rasnata tolerancija, socijalnata pravda i
po~ituvaweto na ~ovekovite prava.
Nema
siguren na~in odnapred da se poznae
koj }e vodi za dobro ili za lo{o. No kratok
pogled vrz galerijata na ma`i i `eni niz istorijata me|u
svetskite lideri od minatoto i sega{nosta
sugeriraat nekolku polezni testovi.
Dali liderite vodat so sila ili so ubeduvawe? So
komanda ili so
soglasnost? Niz re~isi celata istorija liderstvoto bilo
manifestirano so vozvi{enoto pravo da se bide na vlast.
Dol`nosta
na sledbenicite bila da bidat pot~ineti i da bidat
poslu{ni. “Tie nema {to da razmisluvaat, tie samo }e
izvr{uvaat i }e umiraat.” Na momenti, kako vo slu~ajot
na taka nare~enite “prosvetenite despoti” od 18-tiot
vek vo Evropa, apsolutisti~koto liderstvo bilo animirano
od humani celi. Po~esto despotizmot odgleduval pasija za
dominacija, zemja, zlato i osvojuvawe i rezultiral vo
tiranija.
Golemata revolucija na modernoto vreme bila
revolucijata na ednakvosta. Idejata deka site lu|e treba
da se ednakvi vo svoite zakonski uslovi ja oslabnala
starata sila na vlast, avtoritet, hierarhija
i pot~inetost.
Revolucijata
na ednakvosta imala dva sprotivni efekti vrz prirodata
na liderstovoto.
Za ednakvosta i ramnopravnosta, .kako {to
potencira Aleksis De Tokuevil vo svojata izvonredna
studija Demokratijata vo Amerika, mo`e da zna~i ednakvost
vo poslu{nosta i ednakvost vo slobodite.
“Jas poznavam samo dva na~ini za sozdavawe na
ednakvost vo politi~kiot svet,” napi{al Tokuevil, “
Pravata mora da mu se dadat na sekoj dr`avjanin, ili pak
nikakvi prava na nikogo…osven na eden koj }ebide
gospodar na site.” Nemalo sredina “pome|u
suverenitetot na site i apsolutnata vlast na eden
~ovek.”
Vo negovoto v~udoneviduva~ko predviduvawe na
totalitarnoto diktatorstvo od 20-tiot vek, Tokuevil
objasnil kako revolucijata na ednakvosta mo`e da dovede
do “Firerprincipot” i postra{en apsolutizam odo{to
svetot koga i da e ima videno.
No koga pravata im se dadeni na sekoj dr`avjanin
i e vospostaven suverenitetot na site, problemot na
liderstvoto zavzema nova forma, stanuva poprecizen i
poegzakten od koga i da bilo porano.
Lesno
e da se izdade komandi i da se sproveduvaat so besilka i
so stap, so koncentracioni logori i so ispra}awe vo
gulag.
Mnogu e pote{ko da se upotrebuvaat argumentite i
uspesite za da se nadmine opozicijata i da se dobie
soglasnost. Tatkovcite na Soedinetite Dr`avi ja
razbirale te{kotijata. Tie veruvale deka istorijata im
dala mo`nost da re{at, kako {to napi{al Aleksandar
Hamilton vo prviot vesnik “Federalist”,
dali lu|eto navistina se sposobni da ja postavat vlasta
vrz osnovi na “ razmisluvawe i izbor, ili dali
e nivnata sudbina zasekoga{ da zavisat…od sre}a/nesre}a
i sila.”
Vlast spored razmisluvawe i izbor barala nov stil
na liderstvo i nov kvalitet na sledbenici. Bara liderite
da imaat sposobnost da odgovorat na gri`ite na narodot,
a isto taka bara od sledbenicite da bidat aktivni i
informirani u~esnici vo procesot.
Demokratijata
ne gi eliminira emociite od politikata; ponekoga{
promovira demagogija, no znae deka , kako {to go rekol eden
od najgolemite lideri, ne mo`ete sekoga{ da gi la`ete
site lu|e. Demokratijata go meri liderstvoto spored
rezultatite, a gi penzionira onie koi zagrizale
premnogu, izla`ale ili ne uspeale.
To~no e deka i despotite na dolgi pateki bile
mereni spored rezultatite.
No tie mo`ele da go odlo`at sudniot den, ponekoga{ do
nedogled, a vo me|uvreme mo`ele da pravat beskrajna {teta.
Isto taka e to~no deka demokratijata ne e garancija
na sposobnost i
inteligencija na vlasta, zatoa {to zborot na
narodot ne zna~i deka
e i zborot na Boga.
No demokratijata, so osiguruvawe na pravoto na opozicija,
nudi vgraden otpor kon zloto nasledeno od apsolutizmot.
Kako {to teologot Rajnhold Nibur sumira, “^ovekovata
sposobnost i ~uvstvo za pravda ja pravi demokratijata
mo`na, no ~ovekovata naklonetost kon nepravdata ja pravi
demokratijata potreba.”
Vtoriot test za liderstvo e krajot zaradi koj se
bara vlasta. Koga liderite imaat kako cel nadmo}nost na
super rasa ili promocija na totalitarna revolucija, ili
pak osvojuvawe i eksploatacija na kolonii, ili pak
za{tita na al~nosta ili privelegite ili za~uvuvawe na
sopstvenata sila, mnogu e izvesno deka nivnoto liderstvo
}e napravi mnogu malku za napredokot i kauzata na ~ove{tvoto.
Koga nivna cel e osloboduvawe na robovite,
osloboduvaweto na `enite, zgolemuvawe na mo`nostite za
siroma{nnite i nemo}nite, zgolemuvawe na pravata na
ednakvost za rasnite malcinstva, odbranata na slobodata
na izrazuvaweto i opozicija, mnogu verojatno e deka
nivnoto liderstvo }e ja zgolemi sumata na ~ove~kite
slobodi i blagosostojba.
Liderite mu nanele na svetot mnogu {teta. Tie
isto taka imaat pridoneseno mnogu polza. ^ovek mo`e da
najde i od dvata tipa. Duri i “dobrite” lideri mora
da se gledaat so odredena zagri`enost. Liderite ne se
polu-bogovi; i tie gi oblekuvaat pantolonite
edna po edna nogavica, kako i obi~nite smrtnici.
Nitu eden lider ne e bezgre{en, zatoa sekoj od niv
treba da bidat potsetuvan vo redovni intervali.
Toa gi iritira liderite, no toa im e spasot.
Neprikosnovena poslu{nost
gi korumpira liderite a gi poni`uva sledbenicite.
Praveweto kult od liderot e sekoga{ gre{ka.
Za sre}a veruvaweto vo heroite samoto razviva
svoj antidot. “Sekoj heroj,” rekol Emerson, “na
krajot na krai{tata se zdosaduva.”
Edinstvenata beneficija {to ja prenesuvaat
golemite lideri, e da ne zacvrsnat nas ostanatite da `iveeme
kako {to nam samite ni prilega, da bideme aktivni, da
insistirame, i da sme sigurni vo opredeluvaweto na
li~noto ~uvstvo na ne{tata, zatoa {to golemite lideri ja
testiraat realnosta
na ~ove~kite slobodi so navodnite neizbe`nosti
na istorijata.
Tie
gi testiraat mudrosta i silata {to mo`ebi le`at vo
najneo~ekuvaniot od nas, tokmu zaradi {to
Abraham Linkoln ostanuva
vrvniot primer za golemo liderstvo. Golem lider,
veli Emerson, poka`uva novi mo`nosti
za celoto ~ove{tvo. “ Nie se hranime so
genijalnosta…Golemite lu|e postojat za da mo`e da ima
pogolemi lu|e.”
Na
kratko, golemite lideri se opravduvaat sebesi
emancipiraj}i gi svoite sledbenici i davaj}i im na
istite sila. Taka ~ove{tvoto
se ma~i da si ja sozdava idninata, se}avaj}i se
na Aleksis de Tokuevil :” To~no e deka okolu sekoj ~ovek
ima ispi{ano fatalen krug, zad koj toj ne mo`e da pomine;
no vo ramkite na {irok prostor na toj krug toj e silen i
sloboden; toa va`i kako za lu|eto, taka i za zaednicite.”
|